Baranja je majka vina, a njena vinska prijestolnica je Zmajevac, mađarskog imena Vörösmart, u antička vremena poznat pod latinskim nazivom Ad novas. Baranja ima sve! U njenom krajnjem jugoistočnom dijelu rijeke Dunav i Drava stvorile su močvare Kopačkog rita. Na rubnim dijelovima je plodna ravnica, a u središnjem dijelu je Bansko brdo. Vinorodni kraj koji su Nijemci prozvali Goldberg (zlatno brdo), a Rimljani Mons aures (sunčano brdo).

Na tom lokalitetu je visoka razina insolacije, zato tu i nastaju vrhunske vinske kreacije! Na Banskom brdu postoji čak osam vinskih cesta, a najviše vinotočja ima u Zmajevcu. Iz tog razloga Zmajevac s ponosom nosi titulu prijestolnice Majke vina…jer sva su ondje neopisivo fina.
Surduci, strmi i duboko usječeni putevi, oblikovali su se djelovanjem vodenih bujica s padina Banskog Brda. U surducima žitelji tradicionalno prave podrume i ostave izdubljene u praporu i nazivaju ih gatorima. Upravo su surduci i gatori, uz mljevenu papriku, vinograde, pustare, močvare, kapitalnu divljač i rijetke primjerke ptica jedan od zaštitnih znakova Baranje.

U Zmajevcu su vinarije smještene u tri niske surduka. Simpatični nizovi vinskih podruma koji se lijeno penju obroncima Banskog brda. U Ružinoj Ulici nalaze se vinari Čočić, Guštin, Majorić i Varga – poznat po kupaži crvenih vina nazvanoj Zmajevačka viagra te po nekim kod nas malo zastupljenim sortama poput plave kadarke. U katoličkom surduku nalaze se Čokot čarda, restoran i vinarija Josić te podrumi Kusić i Zajec.
Najraširenija sorta vina je graševina. Krepka, pitka i osvježavajuća, polazna je točka svakog wine tastinga.

U reformatorskom ili deak surduku koji počinje od kalvinske crkve nalaze se gatori Anđal, Đerfi, Kovač, Kromer, Martinov i Pavlović. Na staromađarskom deak znači đak, ova ulica je nekad vodila do zmajevačke gimnazije koja je u 17. stoljeću bila poznata diljem Europe, zato se zove i đačka ulica).
Zmajevac ima dvadesetak vinarija, vinoteku i muzej, restoran vinarije Josić i Sunjog čardu te lovačku kuću Monjoroš. Zato se i naziva vinskom prijestolnicom Majke Vina. Vinskom prijestolnicom Baranje.

Katolički i reformatorski surduk, te Ružina ulica dobro su poznati širokom krugu posjetitelja jer su to kulise megapopularne manifestacije Vinski maraton koja se svake godine održava koncem rujna ili početkom listopada.
U turističkom smislu vinska cesta Kalvarija je dosad bila u zapećku fokusa šire javnosti, a otvaranjem kuća za odmor „Oaza mira“ i „Zmajevac“ to se konačno mijenja. Naše kuće za odmor prvi su turistički objekti locirani na zmajevačkoj vinskoj cesti Kalvarija.
Zmajevac ima višetisućljetnu povijest i tradiciju. Izrastao je iz rimske kolonije Ad novas, a prvi put se spominje 1246. godine pod imenom Verusmorth, a pokraj sela na brijegu Varheđ postoje ostaci tvrđave. Zmajevac je nekad bio grad, a sve do prije stotinjak godina službeno ime mu je bilo Vörösmart.

Vörösmart na mađarskom jeziku znači Crvena Marta. Po legendi, Crvena Marta je bila okrutna feudalna vladarica koja je naplaćivala zlatnik za prijelaz preko Dunava. Oni koji to nisu mogli platiti bili su prisiljeni raditi u njezinim vinogradima. Ugarski kralj Matija Korvin u mađarskim je bajkama poznat po tome da se oblači u seljaka i sakrije svoj identitet.
Kada je čuo da Marta naplaćuje korištenje skele, došao je u Baranju obučen u seljaka i kopao vinograd cijeli dan pobacavši svoje zlatnike u vinogradu. Kada se vratio u Budim poslao je pismo s ultimatumom Crvenoj Marti: ako ne prestane naplaćivati korištenje kompe, onda će njegovi vojnici izrezati jednu funtu (0,453 kg) mesa iz njezinog buta i dat će ga psima. Međutim, Crvena Marta se oglušila na ultimatum pa je kralj poslao kaznenu ekspediciju.

Saznavši to, Crvena Marta se sa svojim nagomilanim zlatnicima uputila zapregom prema strmoj litici te se s kočijom bacila u Dunav. Kočija se zaustavila tek kod Zmajevca te otuda i staro ime selu. Njezin bič je nađen kod Batine pa otuda i naziv sela Batina.